za predigru,da vas podsjetim na jednu staru slikicu moje dnevne sobe



Kao što možete razabrati,sa desne strane je jedna lijepa hrpica Sonijevih risivera.
I to ne bilo kakvih...to bijaše model iz 1978.g....the biggest,the baddest...STR-V7.
Vjerujem da je Sony malo zakasnio.Naime,iako se dotični može vidjeti u katalozima od 1978.-82.g.,
stvarno se pojavio krajem 79',a onda je već bilo kasno.
Zašto?
Pa zato jer su ostali proizvođači (Sansui,Marantz,Pioneer...) pokupili svoj dio kolača,a nadolazeće osamdesete
sa sobom nose digitalno pokazivanje frekvencije te analogna skala i monster dimenzije nisu više "in".

da se ne mučite sa guglanjem (moglo bi potrajati ),evo i nekoliko "posuđenih" stranica iz njemačkih kataloga tog vremena:

Brošura

toroid je pozamašnih gabarita...6,5 kg (vagano)



kondenzatorski par:



i glavna pločica napajanja:

pogled odozgora (moram se poslužiti jednom starom slikom):



odozdo:

zadnji trap

ajmo sada o prekidačima...

sjećam se k'o dan danas,kada sam prvi put na audiofilu,a potom i na audiokarmi vidio kaletov rad na Sansui opremi.Moram priznati da mi je u trenutku svašta proletilo kroz glavu...a jedna od pomisli je bila i ta da mora da je poludio...rastavljati prekidače...pa gdje to ima??


No poslije...Kale

svi prekidači su vanka


iako se činilo da svi funkcioniraju,ne krckaju,ne škripe...isl,ipak nije tako sjajna situacija




i usporedba poslije čišćenja:


iako su prekidači za probu kemijski tretirani nekoliko puta,upotrebljena je i ultrazvučna kadica,konačan rezultat takvog tretmana je poražavajuć.Nema do rastavljanja prekidačai ručnog čišćenja-poliranja.

Evo kako ohmski izgledaju neki od prekidača...nakon kemijskog tretmana,a prije rastavljanja

selektor zvučnika je također rastavljeni očišćen









i usporedba:

sa ulazne pločice su skinuti i očišćeni selektori

na pločici pretpojačala su još zaostali potenciometri (bas,trebl i balans)



a sada i oni idu na kupanjac