Već duže vremena si gruntam kakve poštene zvučnike organizirati za ove moje Sansui igračke
Znam da je Erden pun hvalospjeva na račun Dynaudia i njegove MR alfe,ali pošto se ne želim riješiti uređaja starije generacije Sansui-a,nekako sumnjam da bi i to bio odgovarajući spoj.
Svašta mi se vrzmalo po tintari...od starih B&W 801 prve generacije (zamalo),Yamahe NS-1000 (u nekoliko navrata sam bio u veeelikom iskušenju),svakako sam razmišljao i o JBL-ima svakojakih fela (ali onih "pravih" nema ni za lijek u našoj bližoj i daljoj okolici;mada sam načuo da u Istri ima jedna soba u koju je pospremljena zavidna hrpica ).....
evo nekoliko misli vodilja
1.htio sam zvučnike svakako poslušati u svom prostoru
2.ne treba mi skalpel za seciranje;trebam muzikalan zvučnik...zvučnik koji ću sa guštom,satima neopterećen slušati...
3.vintage izgled je svakako bonus
4.postići onakovu sinergiju kakova je bila WLM/Amaro
5.soba je dimenzija 4x5m,dnevni boravak,zaista bi trebao početi biti obazriv prema ukućanima
6.s obzirom da je stan,glazba se uglavnom sluša tiho/normalna glasnoća
Ono što me je zaista zabrinjavalo kod tih vintage zvučnika je to da se kod nas zaista rijetko pronalaze.Ako ih i nađete,onda je cijena nebu pod oblake,ofucani su,drajveri su premotavani,ovjesi upitni....nekako nemam volje sada krenuti proučavati restauriranje zvučnika
I tako,nakon bezbroj neprospavanih noći i pročitanih testova i komentara odlučih se put bijela grada (pad'o je snjeg)

,poslušati
HARBETH
Prema gabaritima moje sobe,
7-ica bi odlično "sjela",a možda i
5-ica ima neke šanse
Prvo sam poslušao manju sedmicu,a onda i većeg joj buraza.Više nismo mijenjali...odluka je donesena.
Iako je Darin (Audio dream) bio vrlo susretljiv i ponudio oba modela na kućno slušanje na tjedan dana,nisam uspio to odraditi.Vrijeme slušanja je bilo vrijeme Božićnih blagdana poslije kojih sam već bio dogovorio mali obiteljski (svakako zasluženi) odmor.Povratak nosi nove radne obaveze,i tako tjedan za tjednom.Krajem ožujka mi je već pukao film...naručujem pa kako bilo
Eukaliptus i ružino drvo može odma',a tajger eboni se mora malkice čekati.
I evo ga,niti pet mjeseci poslije (vele na harbetovoj stranici da neki čekaju i 6;baš sam sretnik)...došli.
Opet ja put bijela grada (ovaj put je baš pribijelilo...četrdeset u hladu).
Dobih nekakve kutije i pravac birtija.Morali smo ih zaliti kako i priliči...sa engleskim čajem
Već poznata (nije cura u bijelom) slikica (navlakuša)
pakiranje odlično....skoro kao kad gord pakira Sansui na put