Namjerno nisam požurio s ovom kolumnom jer sam čekao da se iskristaliziraju komentari na audio forumima. Odjeci se još čuju i redom su pozitivni. Ono što ljudi doživljavaju kao svojevrstan fenomen je činjenica da se ovakav događaj odigrava u gradu kao što je Pakrac. Kako je to moguće? Nije nikakva tajna da se nekada više od 90% trgovine audio opreme odvijao u Zagrebu no očito je da se zadnjih godina taj omjer promijenio.

Jedno je sigurno. Gospodin Božidar Savi postao je zanimljiv svima. Zanimljiv je krajnjim kupcima zbog fleksibilnog načina trgovine a postao je zanimljiv i distributerima jer se pokazalo da je u stanju tržiti nešto što oni na svoje načine ne mogu. „Interes spaja ljude“ rekao je jedan poznati zagrebački distributer i audio zaljubljenik. Ovaj fenomen je očiti dokaz. Što će isti donijeti u budućnosti treba vidjeti...

S druge strane veliki broj izlagača nije nikakvo iznenađenje. Opći pad prometa audio i video tehnikom doveo je do kresanja budžeta za marketing dok kod mnogih ta kasa realno više i ne postoji. U toj situaciji se vrlo teško nalaze bilo kakva sredstva za oglašavanje a izlaganje na sajmovima spada u tu kategoriju. Organizator je očito svjestan situacije a sobe su na izložbi bile besplatne. Jedini trošak je bio benzin, cestarina i spavanje u Lipiku u hotelu Lipa za smiješan novac.

I što se dogodilo? Pokazalo se da distributeri i prizvođači itekako imaju interesa pokazati svoj portfelj, no nisu spremni (ili nemaju mogućnosti) plaćati skupe hotelske sobe na sajmovima upitne tržišne snage. Naime koliko god distributeri i proizvođači krešu sredstva za marketing, tako i organizatori sajmova ne ulažu u reklamiranje događanja koja organiziraju. I opet začarani krug iz koga se ne vidi svijetlo na kraju tunela. Ili „slučaj Pakrac“ svijetlo koje tražimo?

Čini mi se da će se Multipak 2 poprilično promijeniti mnoge odnose u audio biznisu. Promijeniti će se neke navike oglašavanja kao i način razmišljanja kada je u pitanje izdvajanje novca za reklamu. Pokrenut će se i sive ćelije a to je uvijek dobro.

Što se samog događanja tiče pozitivna energija se osjetila na svakom koraku. Broj posjetitelja je bio impresivan a brojka koja se spominjala govori otisuću. Nisam brojao jer sam imao drugog posla a valjda je istinita. Mogla bi biti. Izlagači su se dobro pripremili unatoč brzini kojom se trebalo organizirati i činjenici da većina nije znala što ih očekuje te u kakve akustičke uvjete dolaze. U skladu s tim omjer dobrog i lošeg zvuka nije bio ništa drugačiji u odnosu na hotelske sajmove na koje smo navikli. Dobro...falilo je malo luksuza skupih hotela, možda koja hostesa no sveukupno bilo je dobro...i više od toga. Organizator se pobrinuo da nitko gladan ne napusti „poprište borbe“ pa je serviran grah s kobasicom i gulaš u enormnim količinama. Besplatna piva se podrazumijeva. Pojedeš grah i kobasu, mrkneš pivu i prošetaš do sobe s Wilson zvučnicima. Tko to može platit? Za sitan novac moglo se prisustvovati i svojevrsnom „after partiyu“ u planinarskom domu uz mirise vina, janjetine i prasetine. ...

Za nekoga previše narodski s obzirom na ekskluzivni posao kojim se bavimo? Možda..Ovisi o kutu gledanja no da je ukupno gledano bilo uspješno ne može se poreći.

Nestrpljivo čekam Multipak 3......

Do trkeljanja...