Nisam odolio komentirati "trkeljanja" i "glasno " razmišljanje o standardima mjerenja performansi uređaja. Nekad davno je jedan gospodin mislim da je "Ismael" pisao o standardima. U smislu, mjereno po standardu ABČŽ daje takve i takve rezultate. Obzirom da vidim da ovdje nema "početnika" u našem hobiju-što li, volio bih Vas podsjetiti na surovu stvarnost: "proizveli smo auto koji troši 1 litru goriva na 100 km juri 220 km/h i sl mjereno po standadu ZSV. Naravno nitko nije pervaren (tko je čitao standard). Standard znaći:"Zajebali smo vas " Ali je stvarno tako u smislu standarda- samo kaj nije naveden podatak da tolko troši u leru i kad ide pod brijeg od 45 stupnjeva. Znači prije "konzumacije" uključiti modzak. Ovo je pisanje po sjećanju jednog suvislog odgovora na pitanje kolko moje pojačalo stvarno ima snage, i sl,mislim da znamo o čemu govorim.

Fora zvana PMPO je bila vezana za mini i mikro linije. Kako se došlo do iznosa u tim silnim watima vrag će ga znati.
Kod pojačala sa dobrom filtracijom, snažnim napajanjem i solidnim tranđama se može očekivati fini broj watta.Osim toga treba vidjeti kakav tip tranzistora je korišten, koliki je njihov broj u ulaznom i izlaznom stupnju itd...

Kolko se sjećem ne lažu o snagi nego je ona moguća ali samo 1 milisekundu prije nego izađe bijeli dim.Znači po standardu ZSV je moguće ,ali samo jedamput. :unsure:

Trebaš vidjeti face kupaca kada im objašnjavam realno stanje nekog receivera....

Stvarna snaga je jedna vrlo komplikovana stvar. Ima mnogo elemenata koji utiču na nju.

Prvi i osnovni je broj i kvalitet izlaznih tranzistora. Ako njih ima malo, džaba sve ono rađeno ispred njih. Biće fino do neke manje snage, a onda će da počne da luduje. Jedonostavno, za veliku izlaznu snagu treba veći broj tranzistora i tu nema vrdanja. Industrija danas radi totalne ludosti, na primer Onkyo ima jedna "pojačavač snage" sa nominalno 100W/8 Oma koji koristi jedan, jedini par 150 vatnih tranzistora. Kada pogledamo specifikacije za te tranzistore, vidimo da je kriva smanjenja snage prilikom grejanja data kao 1,43 stepena po vatu iznad 25 st. Dakle, da se ugreju samo do 65 stepeni, od nominalne snage valja oduzeti (1,43 x 40) 57,2 W, što znači da je taj pojačavač nategnut do pucanja. Naravno, sve u ime niže cene.

Uzgred, ja planiram da za sebe upotrem tri para Motoroloa/ON Semi MJ 21195/21196 tranzistora. I kod njih se oduzima 1,43 W/1 stepenu, ali oni su deklarisani na 250W, pa kada se oduzme, ostaje 199,3W po tranzitoru, a ima ih 6, dakle ukupno (6 x 199,3) 1.195,8 W. Međutim, realno, to je još manje, jer ako je hladnjak na 65 stepeni, onda su tranzistori efektivno 10-15 stepeni topliji, neka bude i celih 20, da budemo sigurni. Dakle, REALNA snaga sa kojom mogu da računam je 250 - (1,43 x 60) = 164,2W po tranzistoru, odnsono 985,5W za ceo izlazni stepen. Od nominalno 1.500 W.

Drugi aspekt je svakako napajanje. Njega čine trafo, ispravljač i elektroliti, retko kada i kompletna elektronska stabilizacija (koja je objektivno dosta skupa, ali ubedljivo najbolja). Tu postoji jedna "seljačka" logika, koja nije baš naučna, ali se u praksi dokazala kao neobično tačna: nama treba, za svakih disipiranih 10W snage, 1...2 Joule-a energije, u zavisnosti od toga koliko je kompleksno naše radno opterećenje, čitaj zvučna kutija. Računica je odatle jednostavna, samo treba da primenimo formulu:

Joule = (VxV) x C,

gde je "V" napon jedne od bar dve simetrične grane napajanja, a "C" kapacitet elektrolita u Faradima.

Ako znam da mi se izlazni stepen napaja sa recimo +/- 50V, i da imam po dva paralelno postavljena kondenzatora od po 10.000 uF (pa tako i za onu drugu granu, pa dva puta, za levi i desni kanaal, dakle ukupno 40.000 uF po kanalu), onda ja raspolažem sa

(50 x 50) x 0,02 = 50 Joule-a energije.

U zavisnosti od toga koliko je gadan moj zvučnik, to je snaga od 500 do 250 W.

Ovakva rešenja ćete retko viđati u praksi iz niza razloga. Prvo, skupa su. Drugo, traže dosta prostora, a u snažnom pojačavaču baš prostora nema mnogo usled velikih hladnjaka i trafoa. I treće, sve je manje pošteno urađenih stvari. To ide samo kod nas freak-ova.

I treći elemenat je konstrukcija i delovi u pobudnom (Driver) stepenu. Ima mnogo načina da se on napravi, ali u principu, dva su dominantna. U prvom, izlazni stepen pobuđuje samo jedan tranzistor, obično veće snage, tipično 20...50W. To je škola minimalista, koji su KIS princip odveli do apsurda, jer ugrožavaju integritet delovanja. Takvi stepeni imaju uži odziv, veću izlaznu impedansu i lošiji damping faktor. Drugi pristup je da se sve obavi u tri stepena - predriver, driver, izlaz. Ovo je daleko bolje jer ima osetno širi opseg rada, daje prirodno manju izlzanu impedansu, pa stoga ima bolji damping faktor i veći sposobnost isporuke struje. Sve ovo se prevodi u bolju dinamiku.

Ja na primer kao prvi stepen pobude (predriver) koristim veoma širokopojasni BF tranzistor male snage, nominalno do 5W u najbolje slučaju, a on pobuđuje driver, koji je i sam tranzstor snage od 150W i sa izuzetno lienarnom krivom prenosa. Na izlazu su tri para tranziostora od 250W, a sve to za pojačavač snage koji nominalno treba da isporuči 100W/8 Oma. Koliko je meni poznato, poslednji tako napravljen model je buo reVox A420 iz tamo neke 1976. ili 1977. godine.

Za uzvrat, njega neće interesovati šta sam ja progalsio za zvučnik, pa makar to bila i kutija za cipele - nije njegovo da uopšte razmišlja, njegovo je da isporuči 28,3 Vrms u 8....2 Oma, pa čak i malo više u kratkim impulsima (tzv. "dinamička snaga", "muzička snaga", itd). Po mojoj računici, on bi morao da bez problema i bez ikakvih znakova nestabilnosti isporuči preko 500W u 2 Oma i oko 900W u 1 Om, mereno prema IEC standardima (ja inače koristim isključivo poznate međunarodne standarde, kao što su IEC, IHF, DIN, itd).

Ima još toga, ali ovo je ključno.

Bravo za trud dvv.
Trebalo je to natipkati....pa da je još i poučno/pametno.
Ja sam zadnji put toliko pisao u osnovnoj školi za lektiru.
Ali još jedna stvar je interesantna,tj.da se isčitati iz tvog pisanja.Većina vas koji poznaje audio tehniku više cijenite "staru"audio školu.

Ja sam na diyaudio forumu postavio ilimznu pitanje :

"Kroz tvoje ruke prošlo je puno proizvođača ,i zato me zanima tvoj stav na današnju audio industriju/uređaje.....spram uređaja od pred 20-tak i više godina .
Kakva je njihva konstrukcija, kvaliteta izrade ?
Da li današnji uređaji imaju prednost , i kakvu u odnosu na vintage segment ?
Tu ne mislim na problem dobave dijelova i sl.,već isključivo na konstrukciju/izvedbu.

Imam osjećaj da ti i osobe tvog znaja puno više cijenite staru audio školu/produkciju ."

Evo što je ilimzn odgovorio .

"Volio bi da ovo pitanje ima jednostavan odgovor, kao i da je odgovor kompletno pristojan prema danasnjoj audio produkciji.
Jako je tesko upsoredjivati vintage s danasnjom produkcijom, prvenstveno radi dostupnosti, koja je uvijek vezana s cijenom. S jedne strane, sasvim je moguce i danas naci komponente koje kostaju kao nekadasnji vrhunski vintage, cija je cijena korigirana inflacijom. No, ono sto se tada kupovalo za cijenu manjeg auta, danas je dostupno u rangu cijena ispod 1000EUR. Kvaliteta izrade se prvenstveno odnosi na tehnologije koje su poznate desetlijecima, ako ne i stoljecima, tako da nije cudo ako kazem da su nekadasnje vrhunske vintage komponente izradjene 'za uvijek' i da se danas takva kvaliteta izrade, trazi upravo medju uredjajima s cijenom reda velicine od 2k EUR pa na gore (a gornjeg limita nema).
S druge strane, usporedba prema onom sto se dobije u paketu, izmedju vintage komponente i danasnje produkcije, uz istu cijenu (kod vintage komponente korigirane u 'danasnje novce') moze biti zaista drasticna.
Kod vintage komponenti, kvaliteta izrade je bila na nivou 'unutrasnje vrijednost' koja se prodavala, s minimumom kojekakvih trade-mark zvucnih naziva na prednjoj ploci. Komponenta je predstavljala jednak objekt dizajna, statusni simbol, projekciju tehnoloske doraslosti proizvodjaca, kao i, sto je puno bitnije, filozofije sto uopce jest dobar zvuk, kao neke svevremenske kvalitete. Drugim rijecima, 'statement' kojisve to objedinjuje, koji obecava unutrasnju vrijednost koju ce korisnik otkriti i potvrditi time sto ostaje korisnik. Ukratko, izgled, tehnologija, izrada, trajnost, kvaliteta - sve je to proizlazilo od te 'svevremenske' unutrasnje vrijednosti.
Danas se na zalost situacija gotovo posve okrenula naopako. Izgled, reklama, i ponekad izrada i kvaliteta, su ti koji sugeriraju da postoji unutrasnja vrijednost, no cinjenica da su te komponente uglavnom statusni simbol i igracke za pokazivanje, vise nego za uzivanje, dovele su do toga da je uopce postojanje te unutrasnje vrijednosti manje bitno, pa cak i neobavezno. Tako u danasnjem high-end-u ima itekako prekrasnih komponenti, koje su napravljene da barem izgledaju kvalitetno i 'vjecno' ali se samo prave da zapravo i zadovoljavaju svoju funkciju. Jednako tako, kao sto se mnogi kupci takvih uredjaja samo prave da im je to bitno - puno je bitnije ostavljati utisak.
Naravno, svugdje postoje iznimke, no nekad se nije radilo o iznimkama, vec o pravilu.
Danak je to zapravo omasovljenju dostupnosti, a potreba da proizvod postane masovan, upravo potice iz potrebe korisnika da daju utisak, konkretno imanja neceg sto se smatra vrijednim, kako bi na neki nacin u ocima drugih podigli svoju vrijednost. Kada je HiFi u 80-im krenuo prelaziti u poplavu tzv. BPC (Black Plastic Crap)-a, ispalo je da 90% korisnika drzi do toga da drugi u vitrini vide nesto sto zanimljivo svijetli i izgleda skupo, a zapravo s tim samo slusaju radio.
Samo mali broj se iz toga preoblikuje s vremenom u audiofile. Time je ogroman postotak profita prebacen na produkciju BPC-a, a nekadasnji statement-i su nesto to ta publika uopce niti ne vidi, niti je svjsna da postoji. S vremenom, renome firme koji je tako stecen se gubi i prelazi u renome firme koja dobro zaradjuje, a za to statement nije potreban.
Neto rezultat je, da danasnji mainstream uredjaji obiluju svakojakim patentiranim i zasticenim imenima po prednjoj ploci, za trivijalne stvari ili one koje ionako nitko nikad nece rabiti, dok je unutrasnjost pojednostavljena shema iz zlatnog doba kasnih 70-ih, izvedena s modernim dijelovima. Pogled na to pokazuje koliko je zapravo toge zaboravljeno od tada.
S druge strane, high-end nema saroliko nazivlje na prednjoj ploci, koja je minimalisticka, ali negdje je uvijek neki 'keyword', kljucna rijec ili tehnologija, jako cesto reciklirana iz vremena prije nego sto je zaboravljena kad je izmisljena poboljsana verzioja, ali je i ta u medjuvremenu zaboravljena pod navalom mediokriteta. Ili, kljucna rijec postane neka verzija tehnologije koju nitko ziv pri zdravoj pameti ne bi rabio, no kako su sve druge vec zasticene, a neki 'trik' treb aimati... Uglavnom, inovacije su izuzetno rijetke. Iskreno, kad bi imao 10 KN za svaki puta kad vidim neku 'novu' tehnologiju ili topologiju u high-end uredjaju, i pomislim, ma da, to je XXX imao prije 30 godina, bome bi si i sam mogao priustiti neke od komponenti s 6-cifrenom cijenom.
Moram se jos dotaknuti jedne cijele familije high-end komponenti, tipa Gainclone, polovice britanske produkcije, i slicnih, gdje je barem pola uredjaja cisti hype - iloi se radi o necem sasvim obicnom nahvaljenom do bola, ili se radi o lukavo slozenoj elektronici u jeftinoj made in china izvedbi koja nece trajati dulje od svoje dvogodisnje garancije ali se svejedno naplacuje kao da je napravljena za sva vremena. U svakom poslu, a pogotovo ovom gdje nema stvarnih objektivnih kriterija, postoje lovci u mutnom. Neki od njih se nazivaju poduzetnici i manageri. Kao inzenjeru, meni je razlika nikakva - menu unutrasnja vrijednost uredjaja proizlazi iz zadovoljavanja stvarne potrebe a ne potrebe pruzanja utiska da je nesto zadovoljeno, a tehnologija je tome sluga. Takve potrebe nemaju vremensku dimenziju u pravom smislu rijeci, ne dalje od one, koja kaze da se uvijek moze popjaviti novija i bolja tehnologija - no to nije unaprijed odredjeno, i kad se rabi ona koju imas, ne racunas unaprijed kad ce biti prevazidjena. To bi bilo kao da kipar napravi skulpturu koja ce biti lijepa samo 3 godine jer je vjerojatno da ce se ukus tada promijeniti. Uzivanje u dobrom zv uku uvjetovano je evolucijom, a ne modom, pa tako niti inzenjering u vezi s time ne bi trebao biti uvjetovan modom."

Kao i uvijek 100% je u pravu.

Lično se potpuno slažem sa onim što je Željko napisao, najzad i ja to isto pričam već bar 15 godina.

Od polovine 80ih godina, audio oprema je prestala da bude provenijencija zaljubjenika i hobista i postala je masovna zabava. Industriju je na to naterao veći broj alternativnih igračaka za kupce, prvo video (sa sve Beta vs VHS vs S-VHS vs 8 mm), pa posle PC. Audio industrija je naglo počela da propada i morala je da uradi nešto da bi opstala, a to je bilo da se odrekne mnogih aspekata kvaliteta u korist bitno niže cene.

Sledećih 15 godina, 1985-2000, je video nestanak mnogih svojevremeno poznatih firmi, kao na primer JVC i Akai (obe firme kupio Matsushita), Sansui, itd, kao i povlačenje niza firmi iz audio posla (recimo, Uher, Telefunken, Loewe Opta, pa čak i Grundig - ove poslednje dve je kupio Philips).

Danas je ostao izvestan broj starih firmi, ali je taj trend napuštanja hiperprodukcije uspeo da spase Engleze, kojim se crno pisalo.

Ali, ako danas hoćeš onaj kvalitet od pre 30+ godina, ili ćeš se okrenuti malim firmama, koje žive na obodu velike industrije, ili NEKOM iz High End grupe, ili ćeš lepo lemilicu u ruke pa napraviti sam.

Odgovorno ti tvrdim da zezanja Appija, mene i nama sličnih nisu ništa do želja da se poseduje i muzički, i materijalni predmet visokog kvaliteta kakav se danas teško nalazi. I i kada se nađe, često je jednostavno preskup i za zapadnjake, a kamo li nas.

Smatram da oznaka PMPO na uređajima je marketinški trik (prijevara prve klase) za bolju prođu na tržištu. Da bude stvar još gora na taj štos padaju i stariji ljudi. Brojke mogu biti relativna stvar i nemoraju biti pokazatelj stvarnoga stanja.
Moj posao u trgovini elektroničkim uređajima mi omogućuje da se susrećem sa raznolikom populacijom. Ono što me s vremena na vrijeme veseli da nailazim na ljude koji posjeduju hifi uređaje od prije dvadeset ili trideset godina, te da ti uređaji služe svoje vlasnike i dan danas bez ikakvih problema.